-Piše: Dragan Mraović

Svetozar Marović, čije je konspirativno ime Sveto od milja, navodno je tražio da mu Srbija dodijeli predsjedničku penziju, auto, a neće odbiti ni sekretaricu i kabinet. Moguće je da je tako, jer od ove kamarile na vlasti u Crnoj Gori i Srbiji sve se može očekivati.
Sveto je na liječenju u Beogradu, a Crna Gora ga traži da joj se izruči kao „šef organizovane kriminalne grupe“ koja je napravila višemilionsku štetu Opštini Budva. Ali, Sveto je pobjegao u Beograd, iako nije mogao napuštati zemlju pošto ga je čekala robija. Kako je on mogao da pobjegne u Beograd i kako ga je Beograd primio u takvoj situaciji, moglo bi biti razjašnjeno velikom međusobnom ljubavlju Gospodara i Gospodarčića. Kako je Sveto od milja uopšte osuđen nije jasno, jer on zna mnogo o većim lopovima od njega, pa i o ubicama u Crnoj Gori, da je dovoljno da zaprijeti da će to razotkriti, pa da bar u Spuž ne ide. Ili su njemu zaprijetili da će ga mrak progutati, a možda i kojeg mu člana porodice, ako li zucne?! Moguće je da je zauzvrat što ćuti dobio „liječenje“ u Beogradu, kao da u Podgorici nema ljekara koji znaju od čega on boluje.
Naime, milogorske vlasti su raspisale potjernicu za njim jer se nije odazvao na izdržavanje zatvorske kazne. Navodno je na psihijatrijskom liječenju u Beogradu, zbog depresivnog stanja. Njegov advokat tvrdi da se stanje Sveta od Milja graniči sa suicidnim ponašanjem.
Ali, nemilosrdni potpredsjednik milogorske vlade Zoran Pažin je zatražio od čuvenog srpskog detektiva Šerloka Neše Plagijatora da uhapsi Sveta. Srpska policija je duševna, pa neće da izruči Sveta, iako je on izručio Srbiju najcrnjim njenim neprijateljima, priznao nezavisni Kosmet, ukinuo srpski jezik i opljačkao cijelu negdašnju zajedničku državu. Sjetimo se samo sobe u jednom pariškom hotelu povodom kupovine nekakvog izraelskog špijunskog satelita koji su građani obje države platili nekih 40 miliona dolara, ali koji nikada nije isporučen... Ili 40 šlepera cigareta čiji je šverc upravo Sveto omogućio za narukvicu od 40.000 ondašnjih maraka po šleperu. Ima toga još, ali nije izašlo na vidjelo, jer bi se onda pojavili mnogi drugi glumci u predstavi veleizdaje i pljačke sopstvene zemlje: Gospodar i slične cvećke.
Nije jasno ni kako je moguće da Gospodar ovako pusti niz vodu svoju desnu ruku. Đe će mu duša? Nije valjda da šalje Sveta u Spuž umjesto sebe? Ne samo da mu ne pomaže, no ga je i na psihijatriju poslao. Ono jeste prijatnije na psihijatriji nego na robiji, naročito ako možeš da piješ kafu po beogradskim kafićima dok se zvanično liječiš od depresije.
Svetov advokat pojačava tempo tvrdeći da je Sveto „skoro“ suicidan. Takvu „skoro“ dijagnozu medicina još ne poznaje, ali služi da se Sveto oslobodi robijanja zato što je postao neuračunljiv, odnosno preračunao se, sluđujući narod, dok je dvije decenije bio neko vrijeme šef države koju je izdao, a neko vrijeme šerif Budve. Milogora ga „potražuje“ moleći boga da ga Srbija ne izruči, jer bi tako sluđen u Spužu mogao ipak da propjeva. Pored toga, ako ostane u Beogradu, može se to koristiti da se Srbija opet optuži za nešto, a ne samo da je organizovala na Zlatiboru neke teroriste da ugroze Gospodara koji ugrožava cijeli srpski narod... Ili da je izvršila agresiju na samu sebe samo da pokvari „najbolje odnose u istoriji“ sa milogorom koja je nastala isključivo na lažnim optužbama na teret Srbije kopirajući Sloveniju i Hrvatsku. Milogorska mafijaška hobotnica nema nijednu autentičnu vrijednost, čak ni mafijašku, pa gradi sebe na krađi vrijednosti Srbije, na gaženju prava srpskog naroda, na krađi njegovog jezika i istorije.
Ali, Bog sve vidi. Svetova sudbina čeka mnoge.

(Autor je nekadašnji
generalni konzul SRJ u Bariju)